Friday, March 11, 2016

Ne mogu da budem deo sveta: u kom žene ne žele decu,muškarci ne žele porodicu, a budale misle da su uspešni...

1384239_649458775085888_1561516112_n
Alan Dals, direktor CIA-e (1953-1961) je izjavio: »Mi ćemo dati sve što imamo, svo zlato, svu materijlanu moć na magarčenje i zaluđivanje ljudi. Čovečiji mozak, svest ljudi skloni su promenama. Posejemo li tamo haos, mi ćemo neprimetno da im podmetnemo lažne vrednosti i primoraćemo ih da te vrednosti i prihvate. Kako? Mi ćemo naći istomišljenike, svoje saveznike i pomoćnike u njihovoj domovini… Literatura, bioskop i pozorište će proslavljati najniža ljudska osećanja. Mi ćemo na svaki način podržavati one koji budu usađivali u čovekov razum kult seksa i nasilja – jednom rečju svake nemoralnosti.Mi ćemo rušiti duhovne vrednosti i uništavati osnove narodne moralnosti. Na takav način ćemo rasklimati pokoljenje za pokoljenjem, lovićemo ljude u detinjstvu i mladalačkom dobu, uvek ćemo glavnu stavku da bacamo na omladinu, demoralisati, razvrašćivati i obeščaćivati je.Čestitost i pravednost biće ismevani, nikome neće biti nužni i biće smatrani ostatkom prošlosti. Grubosti i naglost, laž i obmana, pijanstvo, narkomanija i neprijateljstvo prema narodima – sve ćemo to kultivisati u svest ljudi. I mali broj, veoma mali broj ljudi će shvatiti o čemu se radi. Eto, tako ćemo mi to da uradimo«…

Na svetu je sve više stanovništva, a sve manje ljudi. Sve je manje onih koji sa ponosom mogu poneti ime ČOVEKA. Glas običnog, malog, ali pravog čoveka retko se čuje.DOŠLA TAKO VREMENA, KADA PAMET ZAŠUTI, A BUDALA PROGOVORI.Sve je gore i gore.Ne moramo posećivati ludnicu, da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira. Živimo u vreme kolektivnog ludila gde je sve normalno pretvoreno u nenormalno i obrnuto.Ljudi su se otuđili, ne samo od svojih prijatelja, već i od svih ostalih. Postali su imuni i neprobojni za bol, patnju i nevolje koje su zadesile ljude tik pored njih.Plemenitost, poštenje i nesebićnost isćezli su iz dubine čovećije duše...Svi govorimo o odanosti, privrženosti, humanosti, ljubavi, a tako malo ljudi zaista bilo šta od toga u svom životu ispoljava.Čovek se odvojio od Boga.U ljudsko je srce ušla mržnja, zavist, zle misli, oholost i razni drugi gresi.Novine su pune vesti o zločinima među najbližim članovima porodice, koji se često zbivaju zbog najobičnijih sitnica, pa čak i banalnosti...

Kakve su ti misli, takav ti je život: Sreća je u nama!Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo.Često možemo da čujemo komentar "on ima sve, a ipak nije srećan". Nije redak slučaj da su planetarno poznati, uspešni u svojim karijerama, veoma bogati, a zapravo vrlo nesrećni i usamljeni. Moć i novac nam ne mogu dati sreću, ako je nemamo u sebi.Da biste je pronašli sreću, neophodno je da radite na sebi i da u svakoj situaciji pronađete pozitivnu stranu. Jedan od važnijih faktora je i sklapanje novih prijateljstava, kao i to da što više vremena provodite u okruženju dragih osoba...Za sve što radimo u životu važan je stav. Stav je način na koji pristupamo životu. Stav je važniji od talenta, inteligencije, okolnosti, novca i sreće. Odlučujući faktor za ono što postajemo u mnogim oblastima u svom životu. Više od 85 posto uspeha postiženo zbog stava, a manje od 15 posto zbog sposobnosti, pokazala su istraživanja...Ne možemo imati srećan život sa negativnim stavom.Pozitivan stav otvara sva vrata. On donosi optimizam, emocionalne i fizički blagodeti, čini da možemo lakše da se nosimo sa brigama. Dobar stav je začetnik pozitivnih promena u životu. Neophodan je za uspeh i za dobro zdravlje. Da bismo bili zadovoljni i uspešni u poslu i privatnom životu, treba da izgradimo ispravan stav prema životnim problemima.Kada je um zakrčen negativnim mislima, pozitivne jednostavno ne pronalaze svoje mesto.....

Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi, ni gde će se roditi, niti prilike i okolnosti u kojima će živeti. To ne zavisi od nas. Ali ono što zavisi od nas i što se očekuje od nas jeste da budemo ljudi, uvek i svuda...Jedan deda u Americi, koji ima oko osamdeset godina, svaki dan dolazi u dom za stare iznemogla lica kako bi nahranio svoju ženu. Novinar koji je bio u poseti ovoj ustanovi, bio je zadivljen kako ovaj starac hrani svoju ženu. Novinar ga je upitao za razlog njenog boravka u domu za stare osobe,a on mu je rekao da ona već duže vreme boluje od alchajmerove bolesti, teški poremećaj zaboravljanja i ona nikoga ne poznaje.Novinar ga upita ponovo:Pa dobro, a jel se ona nekad zabrine ako vi ne dođete na vreme, s obzirom da ste stari?Deda odgovori:Ne, ona čak ni mene ne poznaje više, ima već pet godina.Novinar iznenađeno opet upita:Pa dobro, vi i dalje dolazite svaki dan da je hranite a ona ne zna da ste joj vi muž, ima ovde ko da se o njima brine,...misleći na osoblje ustanove!Deda pruži svoju ruku, pomilova ga po kosi i reče:Sinko, ona ne zna ko sam ja, ALI JA ZNAM KO JE ONA!...Svi smo mi ljudi,ali,treba biti ČOVEK!...Svet je ulaznica za nebo po delima i Božjoj ljubavi.Odlaskom sa ovog sveta čovek nosi samo svoja pravedna dela koja su njegov jedini kapital i sa kojima će pred Bogom dati odgovor za proživljeni život u ovom svetu.Po pravoslavnom učenju duša posle smrti izlazi na Božiji sud, gde po svojim zaslugama dobija mesto svoga boravka – raj ili pakao...Svet nije ovakav samo zbog onih koji čine zlo,već zbog onih koji to gledaju a ne rade ništa...

2 comments: